Mužjaka velikog volovskog oka prepoznajemo prema njegovoj jednolično smeđoj boji s unutrašnje i vanjske strane krila te jednom crnom okašcu s bijelom točkom u apikalnom dijelu prednjeg krila. Ženke su svjetlije smeđe boje te s unutrašnje strane krila imaju izraženo narančasto područje. Slične vrste su
Hyponephele lycaon i
Hyponephele lupinus, čije ženke za razliku od
M. jurtina imaju dva crna okašca na prednjim krilima. Biljke hraniteljice ove vrste su iz mnogobrojnih rodova
Centaurea, Cirsium, Leontodon, Erica, Origanum, Senecio, Scabiosa, Succisa, Ligustrum i
Filipendula. Nastanjuje raznovrsna staništa od suhih i vlažnih livada, šumskih rubova do kultiviranih površina. Odrasla jedinka leti u razdoblju od svibnja do kolovoza. Vrlo je česta vrsta i široko je rasprostranjena u cijeloj Hrvatskoj.